|

Moje septembarske arolije
Poetak nove školske godine. Jovo nanovo. Taman ovek naui koje dete ide u koju školu, koji razred, pa i koje odeljenje, kad se sve promeni, pa ti ponovo ui. Pa još razliito obeleavanje odeljenja - u jednoj školi je a, b, c.., u drugoj 1, 2, 3… A onaj još našao da posle osmog upiše srednju, a ja taman zapamtio, utvrdio gradivo za osam godina. Razredne starešine? Imaju ih, a i zovu se…Lakše mi je bilo da zapamtim svakome po JMBG, on se bar ne menja svakog septembra. Dodatni problem - mala deca. I vrti ima ime, a imaju i vaspitaice, i dade… Što je najgore, svi susreti na ulici koji potraju due od pozdrava u prolazu, kriju strašnu opasnost od razmene gorenavedenih informacija. ak i da sam u stanju da sve zapamtim, to toliko potraje da moj sagovornik ode svojim putem smoren, bolnih nogu, kajui se zbog postavljenog pitanja glede pohaanja predškolskih i školskih ustanova. Zato je bolje iskreno priznati da nemam pojma, mali su mali, oni vei idu u škole razne…
Eto, kukumavim, a ne mislim kako li je njima, decama, kako se snalaze posle bezbrinog leta, dodatno optereeni injenicom da ova školska godina ne poinje štrajkom. Mislim, prosvetara. Ne glau, daleko bilo… Elem, sa neskrivenom radoznalošu išekujem poetne asove srpskog. Hoe li se ponoviti uvene teme za pisanu vebu, kontrolni ili pismeni - Kako sam proveo leto, Moj raspust… A i jesen stie, ja se ne… Odnosno, Jesen u meni budi.., Zlatna jesen… Elegija do elegije. Gore od alergije. Ambrozija budi u meni.., Dok kijam, oseam… Seam se svojih pismenih zadataka (pouzdan znak starenja). Bio sam te sree da je razlika od pet godina u korist moje starije sestre bila dovoljna da iskoristim njene stare sveske i vebanke bez bojazni da e profesor prepoznati plagijat.
Obavljene i aktivnosti oko sreivanja odee i obue za školarce. Eh, ove današnje generacije, nema tu ni reda ni poretka. Od istog oca i majke, a nesrazmerno rastu. Jednom okraalo, a onom drugom još dugako. Narušavaju kontinuitet bez stida i srama, unose pometnju meu porodine nabavljae. Onda na red dolazi i oprema za fiziko. Molim?! Nisam lud da im kupujem patike, šortseve i te stvari. Oslobodiu ih ve nekako, ionako skau po kui ceo dan. Kakvi su, primie se na sport, pa moda i postanu košarkaški ili fudbalski reprezentativci. Tu bruku ve ne bismo mogli da preivimo, ipak smo mi estita familija.
A tek nabavka školskih knjiga i pribora, milina prava. Svako mora da ima svoje. Eto kako decu ve od malena otuuju. Zašto svako mora da ima svoje? A naša uvena sabornost, duh zajedništva? Što je najgore, oni koji zagovaraju takav pristup bez ikakvog stida odlaze u biblioteku i pozajmljuju knjige koje su drugi itali pre njih. Zašto ne budu dosledni i ne kupe svako svoju knjigu? Pa da itaju dok štrajkuju… A tek što bestidno kopiraju diskove sa filmovima, raunajui da je lakše odgledati film, nego itati. Na kraju krajeva, ovo je 21. vek, usred smo informatike revolucije. Zašto ne propišu da svako ponese u školu svoj lap top, ponesu diskove po rasporedu asova, pa milina… Umree se sa nastavnikom i stiu nova znanja. Mislim, nastavnici, uenici su to ve savladali kod kue.
Ova opuštena predjesenja priica za tili as moe da se preobrazi u horor štivo. Znate, septembar je mesec koji neminovno nainje dve prilino zastrašujue teme - ogrev i zimnica. Istina, oni pravi domaini (ovo mi zvui malo bljak, zar ne?) ve su spremili ogrev za ovu sezonu, oni malo manje pravi otplauju poslednje rate duga za prethodnu, isto da sauvaju kontinuitet. Bukva ili hrast, lignit ili mrki, hepo kocke ili šapurike, toplana ili gas, struja ili elektrina stolica… Da se smrzneš. Pa onda na red dolaze krastavci, paprike razne, ajvar ili pinur, babura ili slonovo uvo, peena ili kisela, turšija, esencija, konzervans, tegle iliti dunstflaše. Prerauju se i voke, otete nekako od pomahnitalih kunih destilerija i hiljada strunjaka od kojih svako pravi najdomaiju rakiju. Pekmez ili dem, kompot ili slatko, sušeno ili zamrznuto… Flora ili Frikom, Rodi ili Ziper. To je moj izbor. Moda je skuplje, moda nije domae, ali ostaje mi vreme. Mogu ga i pametnije iskoristiti. Moda do kraja zlatne jeseni i nauim razrede, odeljenja, razredne starešine, vaspitaice, dade, pa i šefa katedre.
Velimir Cvejanov (razredni starešina poznat redakciji)
|