|

Plavi Kaput
Te davne 1957. godine u decembru, pred Novu godinu, prvi put sam je video, na korzou, naravno. Nosila je plavi kaput, crne krimke i Francusku kapu, a ispod nje duga kestenjasta kosa, do pola ledja. Danas, kau, desila se „hemija“ i u meni je nešto „kvrcnulo“, ne znam kako se to zove, ali hemija sigurno nije. Zvala se i zove se Ksenija, moderno ime za ta vremena i imala je samo 13 i po godina.

Sutra uvee sam je otpratio do kue, u to vreme nisi mogao pratiti devojku, ako nisi iz njenog atara. “Picoderci“, „Novoselci“, „Lapurdjani“, “Pivarci“, „Donji grad“, sve su to bili posebni delovi i grupe momaka i devojaka. „Novoselci“ su „tamburali“ sve redom koji su dublje prešli prugu, bio je poznat ula i njegovo društvo. Moja srea, što sam imao školskog druga „Picoderca“, pa mi je u „Teksasu“ na igranci, dao zvaninu dozvolu, sa peatom i potpisom, da se taj i taj moe slobodno kretati kroz „Atar“. Trajalo je to 5 godina. Napravio sam rupu kod bandere, gde sam je ekao, prvo ispred osmogodišnje, a posle ispred ekonomske. Konano, 1962. smo se venali, opet u decembru, venao nas ika Braca kalajdija i nije kazao mom ocu, iako se kod njega 30 godina brijao. Ona je otišla svojoj kui udata, a ja svojoj oenjen ( niko nije znao osim kumova). Sutradan smo se našli i pobegli za Beograd.
Posle nedelju dana, stie poruka od njenih: „Dodjite za Boi na ruak“ i došli smo. To mi je, valjda, bio najdui put od „Lapurde“ do „Picodera“, bilo je gusto, al’ smo preiveli. Bila je u maju i svadba, svirao je i gajdaš ika Baa asko, imao je blizu 90 godina. Izrodili smo dve prelepe devojke, sada ve srednjih godina. U meuvremenu nam se porodica poveala, „zapatili“ smo zeta, „Novoselac „ je , a mlau je upoznao kada je imala 13 i po godina, ima tu neke hemije, povukla na mamu.
Ove 2007. godine u decembru, emo se prisetiti plavog kaputa i krimki i skromno proslaviti: jedna „Picoderka“, „Lapurdjan“ i „Novoselac“. Ko kae da ljubav nije lepa. Lepa je, kada se neguje i eka.
Mali Laza

|