|
Dete je povueno, ne igra se s drugom decom, sklanja se od veih grupa i novih poznanstava, deluje uplašeno pred takvim situacijama. Ako se i naðe u društvu, srce mu ubrzano lupa, ubrzano diše, dlanovi mu se znoje pa se stidi da pipne bilo koga, tresu mu se ruke... Ovakva pojava poznata je kao socijalna fobija i postoji i kod dece i kod odraslih. Nepotrebno je reæi koliko ometa društveni ivot svake osobe koja od nje boluje. Kako dolazi do socijalne fobije?
Ne zna se sigurno, ali smatra se da problem poèinje u ranom detinjstvu. Jedna varijanta je da problem nastaje kad roditelji veruju da je dete potrebno veoma rano osamostaliti, napraviti ga nezavisnim, pa ga maltene odbace dok mu je roditeljska zaštita i dalje neophodna. Strah od odbacivanja je uroðen i ljudima i ivotinjama (moe se primetiti èak i na domaæim ivotinjama i kuænim ljubimcima kada ih na neko vreme ostavite same, naroèito ako nisu navikli na to), tako da je ipak potrebno neko vreme da se dete psihièki osamostali dovoljno da bude spremno za (privremeno) odvajanje od roditelja. Ako se detetu ne prui dovoljno vremena i dovoljno ohrabrenja i uveravanja da æe sve biti u redu, ono postaje konstantno zgrèeno, uplašeno da æe ga mama i tata ostaviti i u strahu od svega novog.
Druga varijanta, potpuna suprotnost prvoj, jeste kada je dete prezaštiæeno. Takvu decu je lako uoèiti: teško im pada odvajanje od roditelja èak i na kratko vreme, plaèu, vrište, bacaju se na pod, postoji moguænost i da se povrede. Odlazak u vrtiæ? Nekada je neophodno da majka s detetom i po mesec dana svaki dan ostaje po nekoliko sati u obdaništu dok se dete ne adaptira. Kada krene u školu, takvo dete je povuèeno, ne igra se s drugom decom, neæe da se takmièi, ne javlja se da odgovara èak i kada zna lekciju ili odgovor na pitanje. Kako raste, simptomi se pogoršavaju.
Da li je socijalna fobija ista stvar kao trema? Ne. Kada se radi o tremi, ona se pojaèava pred nastup i s nastupom nestaje, a socijalna fobija traje i u toku "nastupa" i postaje sve jaèa. Trema stimuliše, dok fobija parališe.
Postoji li neki naèin da se sa socijalnom fobijom deteta izborite ili, još bolje, da do nje i ne doðe? Postoji - treba mu graditi samopouzdanje. Nipošto ga ne treba blamirati pred drugima, podrugivati mu se, a kada postane dovoljno staro za to, treba ga i osamostaljivati (letovanja, zimovanja i izleti s drugom decom), treba ga poslati u obdanište, povremeno ga odvajati od kuæe (naravno, tako da bude s osobom kojoj verujete), nipošto ga ne treba plašiti školom: "Videæeš ti kako æe ti biti kad kreneš u školu!"
|